Parkovi i rekreacija

IMG_2325Nakon tipično britanskog vremena, za koje nas uveravaju da je potpuno netipično britansko vreme, osvanuo je još jedan divan, sunčan dan, te smo odlučili da ga iskoristimo na najbolji mogući način, šetnjom kroz parkove Londona. Pre svega smo se zaputili na obližnji Primrose Hill, ne bi li ovaj put uspeli da vidimo nešto od krajolika sa te, najviše prirodne tačke u gradu, i zaista, sa travnatog brda po kome su se preganjali nervozni galebovi, razuzdani kučići i nesputani džogeri kojih je, inače, prepun grad, pukao je prelep pogled koji je obuhvatao praktično sve najpoznatije znamenitosti grada.

IMG_2402Primrose Hill je, inače, brdo okruženo parkićem koji služi kao neka vrsta predvorja za Regent’s Park koji se nalazi odmah sa druge strane omanjeg kanala. Odatle je, uz manje majstorisanje autobusom, moguće skočiti do Hyde Park, koji se potom neposredno vezuje na Green Park, a iza kojeg sledi St. James’ Park, što znači da preduzimljivi turista dobre kondicije može da veže najznačajnije parkove Londona u jedan zgodan niz i da ih obiđe za jedan dan. Ipak, nije neophodno preterano naprezanje, jer su parkovi, koliko god održavani tokom ovih zimskih meseci (bilo je tu rascvalog cveća i olistalog drveća i zelenih, besprekornih travnjaka), ipak relativno prazni i pomalo nezanimljivi, ukoliko se izuzmu životinje.

IMG_2351U Regent’s Park smo se suočili sa omanjom bandom gladnih veverica koje su neustrašivo prilazile, nadajući se, ili je bolje reći, očekujući, da će biti nahranjene. Udelili smo im po koju mrvicu keksa i iskoristili priliku za fotografisanje, a zauzvrat zaradili potencijalno smrtonosne ogrebotine. Ipak, veverice su bile još i dobroćudne, za razliku od razularenih ptičurina, od običnih golubova, pa sve do ogromnih gusaka i čaplji, koji ukoliko pomisle da imate neki komadić hrane koji bi mogli da ugrabe, počinju mahnito da vas prate u stopu, krešteći i lepećući krilima. Mada, i to zavisi od parka – u St. James Park su ptice ili valjano nahranjene, ili smo im samo potrefili trenutak za popodnevnu siestu, tek tamošnji pelikani vrlo su nas nezainteresovani posmatrali ispod oka, dremajući na blagom povetarcu sa svoje strane ograde.

IMG_2379Odmah ispod Regent’s Park se, inače, proteže Baker Street, u kojem se nalazi i muzej Šerloka Holmsa, u broju 221b, kako bi se to i očekivalo. Međutim, perceptivniji turista će zastati na trenutak, počešati se po glavi, i zapitati se kako to da se broj 221b nalazi između brojeva 243 i 247. Isti taj turista će, možda, posle toga da produži do Hajd parka na čijem Speaker’s Corner iliti govoričkom uglu, na kojem je specijalnim zakonom dozvoljeno da se govori bilo šta bez zakonskih posledica, će se susresti sa zviždanjem vetra i prazninom bez ikakve govorancije. IMG_2395Potom će nastaviti dalje ka Bakingemskoj palati, i ne verovati kada mu kažu – ovo je to – jer u poređenju sa Vestminsterom i katedralom Sv. Pavla i ostalim veličanstvom prestonice, palata izgleda kao nešto sklepano nabrzaka, kao kakvo zapušteno ministarstvo ili nezanimljivi muzej.

Nakon šetnje po parkovima uz usputni pozdrav Big Benu i obavezno intoniranje pesmice sa “poziv je vaš…” (da vidimo sad ko je redovno išao u bioskop), odjurili smo na matine predstavu Judas’ Kiss u kojoj je trebalo Rupert Everet da  glumi Oskara Vajlda neposredno pre i nešto posle hapšenja. Nakon što smo zaseli na naša mesta, okruženi Britancima koji su slasno raspakivali kokice, kukuruz i naćose uz kafe, čajeve, sokiće, ali bogami i koktele, usledio je mrak, i na sceni – golotinja i seks. Bukvalno. Zadovoljan takvim početkom, nadao sam se da će i ostatak predstave da bude žestok, ali je količina golotinje posustala, a meni se sve vreme činilo da Rupert Everet glumi Stivena Fraja koji glumi Oskara Vajlda, te smo iz mraka pozorišne sale izašli pomalo razočarano da trepćemo u zalazeće sunce, meandrirajući po sitnijim izložbama i razmišljajući kako smo se ispucali, kako smo matori turisti, kako smo videli sve što Evropa ima da ponudi, do te mere da smo bazajući od jednog mosta do drugog po mraku prevideli Kleopatrinu iglu, a potom nemali volju da se vratimo do nje.

IMG_2427Tako već umorni i pomalo premoreni, vratili smo se do Leicester Square, gde smo nakon kraćeg obilaska četvorospratnog kompleksa M&M prodavnice sa ciljem ubijanja vremena do dogovorene večere u 8, na kraju seli na trg, povadili knjige i čitali sve dok nije došlo vreme da se susretnemo sa drugarima i zaputimo u paklenu misiju lova na prazno mesto u restoranu u Sohou u subotnje veče.

IMG_2424Činjenica da se radi o subotnjoj večeri upriličila nam je još jedno tipično londonsko iskustvo, a to su radovi na pojedinim linijama metroa, ovog vikenda upravo na onoj koja nas vozi direktno do kuće. Sa stanice Totenham Court, zbunjeni tamnoputi čika u uniformi uputio nas je na autobus 24, koji je trebalo da prati manje-više istu putanju, ali koji se prvo upetljao u fantastičnu gužvu na raskrsnici na kojoj je automobil tresnuo u prolazeći dabl-deker takvom silinom da su dva odreda vatrogasaca skoro pola sata pokušavali da izvuku ljude iz automobila, a nakon što se otrgao iz te gužve, otišao je na sasvim treću stranu, ostavivši nas da panično istrčavamo iz autobusa i koristeći GPS pokušamo nekako da se peške vratimo u naš stančić. Činjenica da čitate ove redove svakako znači da smo u tome bili prilično uspešni, a lekcija koju bi svi trebalo da izvuku iz ovog našeg iskustva je da uvek valja pitati, i pitati više ljudi. U Londonu, prepunom izuzetno predusretljivih i ljubaznih ljudi, uvek možete da računate da će neko pokušati da vam pomogne.

2 thoughts on “Parkovi i rekreacija

  1. Iz vaših redova provejava zasićenost dekadencijom “ostarele” Evrope. A da odete da vidite nešto otkačeno? Street art? Da li ste videli neki Banksy-ev rad? Keep up the spirits, lads!

  2. Matori smo već, više kao turisti nego ovako inače – nagledali smo se predivnih i/ili značajnih zgrada i trgova i ulica i muzeja i izložbi i spomenika i mesta toliko da nas je teško tako nečim impresionirati, i sad već radimo ljute cost/benefit analize. Npr. nismo,kao pravi turisti, otišli da se slikamo na Abbey Road jer tamo nema ništa osim te jedne ulice, iste kao sve ostale u Londonu, a do tamo se ide okolo naokolo metroom, ali pak jesmo iskoristili trenutak i klisnuli (besplatno) u Westminster Abbey pretvarajući se da smo došli na službu jer nam se to zgodno uklopilo u obilazak tog dela grada. 🙂

Leave a Reply to Dejana Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *