Ponoćna projekcija

Došao je i taj trenutak, da obiđemo sada već mitske ruševine Svetskog trgovinskog centra. Nismo se mnogo informisali unapred – znali smo da je to jedna od stvari koje valja uraditi, pa smo samo odvojili par sati za to. Taj nedostatak informacija znači da smo se tamo susreli sa ogromnim gradilištem. Memorijalni centar se tek gradi, pored je “Memorial Preview” gde možete da gledate makete, što nas nije zanimalo, tako da smo obišli obližnju drevnu (čak TRISTA godina staru!) crkvu Sv. Pavla i potom se provukli kroz šumu nebodera do obližnje obale. Okolina gradilišta iznenađujuće je dostojanstvena – očekivali smo štandove, hot dogove, američke zastave, propagandne materijale – zapravo je doživljaj ostavljen oku posmatrača, i sasvim je dovoljno što između drugih nebodera zjapi veliki prazan prostor. Takođe, i rešenje za memorijalni centar koji je u izgradnji neobično je jednostavan i dirljiv (vidi ovde).

Menhetn je duguljasto ostrvo koje se proteže ugrubo rečeno u pravcu sever-jug. Battery Park je, u tom slučaju, parkić kraj obale postavljen kao pelena oko donjeg kraja ostrva. Atmosfera je opet, kao i na toliko mnogo mesta, potpuno drugačija – kao sudar primorskog gradića i sumanute metropole, gde se beskrajni neboderi izlivaju u primorske kafiće i šetališta u zelenilu. Zakovrnuvši naviše, zavukli smo se ponovo među zgrade i obišli Wall Street (sterilna atmosfera, prošarana refleksijom sa staklenih prozora preko berze koja  izigrava starodrevno grčko zdanje, prekriveno američkom zastavom veličine fudbalskog terena), overili Tiffany’s (ništa posebno – preskup nakit i parfemi koji mirišu k’o parfemi moje pokojne bake) i potom seli na metro za Guggenheim (pola muzeja zatvoreno zbog postavki u pripremi, par malih, hermetičnih postavki).

Većina muzeja, inače, ima dan u nedelji ili bar par sati tokom nedelje kada možete  da uletite za džabe, ili za “daj šta daš” cenu, što je i odlično i užasno. Odlično jer inače ulaz košta 20 dolara, što muzej po muzej brzo naraste na nepodnošljiv iznos, te ovako možete da proverite da li vas dati muzeji uopšte zanimaju dovoljno da date toliki novac za ulaz i vratite se u pristojnije vreme, a užasno zato što za foru znaju, manje-više, svi, tako da je u tim periodima užasna gužva. Pošto nismo baš ljubitelji moderne umetnosti, za nas je i u slučaju MoMA-e i Gugenhajma ovo bio pravi blagoslov – bili, videli, ostali nam novci za ćevape.

Potom smo se kraj divnog, mirnog rezervoara Džeki Onazis u Central parku provukli do krajnjeg odredišta, bioskopa Chelsey Clearview u kojem se tradicionalno, svakog petka i subote, daje interaktivna ponoćna projekcija Rocky Horror Picture Show. Pošto se daje svakog petka i subote, bio sam pomalo zabrinut da će sala biti prazna, te da to neće biti divlje, razuzdano i raspojasano iskustvo kakvo smo viđali u filmovima (videti, recimo, Fame)..

Ipak, već u pola dvanaest, kada smo stali u šareni i živopisni red za ulaz, sumnje su mi bile umirene, a potom, kada nam je mrki cepač karata cepio karte, proverio ID, i složio nas u vrstu pred salom (vole da ređaju ljude u vrste u bioskopu), i kada je preglasni i hiperaktivni MC iskočio pred nas i zatražio dobrovoljce za učešće u SMRTONOSNOJ CIRKUZANTSKOJ TAČKI KAKVE NEMA NA SVETU (da, prijavio sam se), bilo mi je jasno da smo na pravom mestu.

Pre predstave je održan manje-više spontani petnaestominutni dance party pred bioskopskim platnom, device (uspešno smo se prošvercovali, i ne, mudrijaši, gledanje na DivX-u se ne važi) su izvedene pred platno i naterane da odglume lažni orgazam (najbolja gospojica je zasluženo dobila medalju), a potom je počelo ludilo, projekcija filma sa kojom podivljala publika sve vreme komunicira, dobacujući dosetke, plešući uz plesne numere, urlajući na junake, ili pak na dobrovoljce koji su, verno kostimirani, paralelno izvodili vernu reprodukciju, scenu po scenu, na bini pred platnom. Ako niste gledali film, a zanima vas radnja, ovo svakako nije idealan način da ga odgledate, ali naravno, koga još zanima radnja u istinskom ludilu originalne, ponoćne projekcije sa bioskopom punim autentičnih entuzijasta.

1 thought on “Ponoćna projekcija

  1. Wow, od slike divnog parka u obliku pelene, preko romantične slike Seba na obali jezera u sutonu (NAJZAD VASE SLIKE), do ludog opisa orgazmičnih devica… jeee, ludi dan koji nije obećavao na početku.
    Niste nam rekli ko je dobio medalju? A i prećutali ste šta se desilo u najsmrtonosnijoj cirkuzantskoj numeri? Da li vi znate koliko mi “deca” ne volimo da nam se preskacu detalji u priči?

    Kiss,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *